DŽENINE PERLE!

Vesela djevojčica sa plavim loknama imala je skoro 5 godina.

Dok je sa majkom stajala na kasi, ugledala je prekrasnu bijelu bisernu ogrlicu u plastičnoj kutijici roza boje.

'Mama, molim te mogu li je imati, molim te mama, molim te?'

Majka je pogledala na dno plastične kutijice, a zatim natrag u moljive plave okice njene kćerke.

'Dva eura. Ako je zaista hoćeš sigurno ću pronaći još nekoliko zadataka koje moraš uraditi, i onda ćeš moći uštedjeti dovoljno novca da je sama kupiš.'

Čim je Dženi stigla kući odmah je ispraznila svoju štednu kasicu i našla je u njoj 55 centi.

Nakon večere pospremila je stol i pomogla oprati suđe. Slijedeći dan je pitala komšinicu smije li joj pomoći u vrtu da pokupi opalo lišće za 50 centi. Na kraju je skupila toliko novca da je mogla kupiti tu naizgled divnu bisernu ogrlicu.

Nosila ju je uvijek- kad se igrala, išla u kupovinu, u obdanište, čak je i spavala s njom. Jedino ju je skidala kad se kupala, jer joj je majka rekla da će joj inače ofarbati vrat.

Dženi je imala oca koji ju je puno volio.

Svake večeri kad bi došao s posla i kad bi bilo vrijeme da Dženi ide spavati, tata bi sa njom krenuo u sobu da joj ispriča priču za laku doć. Jedne noći, nakon što je završio sa pričom upitao ju je: 'Da li me voliš?'

'Ah, tata, znaš da te puno volim.'

'Daj mi onda tvoju ogrlicu!?'

'Ne tata, molim te, ne moju ogrlicu. Uzmi mog najdražeg konjića, znaš ti si mi ga kupio i puno ga volim.'

'Ne ljubavi, zadrži ga za sebe.'- otac se samo nasmiješio i poljubio ju za laku noć.

Nakon nedjelju dana opet ju je upitao: 'Dženi, da li me voliš?'

'Tata, zašto me pitaš, pa ti znaš da te najviše volim.'

'Dobro onda mi pokloni ogrlicu.'

'Ooo,neee. Tata uzmi moju lutku ona je tako lijepa, može i da priča, uzmi i njen krevetić i dekicu.'

'Uredu je ljubavi. Spavaj dobro mala moja princezo.'- poljubio ju je i otišao.

Nekoliko dana kasnije, nakon što je njen otac ponovno došao da joj ispriča priču za laku noć, našao ju je kako tužna sijedi na svom krevetu. Kad se približio bliže, vidi je kako joj brada drhti i niz lice se slijeva jedna mala suza. 'Šta se desilo ljubavi, zašto si tužna?'

Dženi nije rekla ništa, samo je podigla njenu malu ručicu i pružila mu njenu već izlizanu ogrlicu koja je od velike upotrebe izgubila sav svoj sjaj i boju.

tatin poklon za Dženi

Sa suzama u vlastitim očima, otac ispruži jednu ruku da uzme ogrlicu dok je drugom rukom vadio mali zamotuljak iz svog džepa. Pružio ju je svojoj kćerkici. Sa nevjericom je otvorila mali zamotuljak i njene oči su bljesnule od sreće  vidjevši ogrlicu od pravih bisera. Njen ju je otac stalno nosio sa sobom čekajući trenutak, kad se ona mogla rastati sa bezvrijednom već ofucanom ogrlicom, da bi joj mogao pokloniti taj vrijedan poklon.

Tako je i sa našim nebeskim Ocem.

On samo čeka da se mi sami dobrovoljno odreknemo bezvrijednih stvari, da bi nam mogao pokloniti nešto stvarno vrijedno. Ponekad je teško shvatiti ili prepoznati šta naš nebeski Otac u drugoj ruci drži sakriveno za tebe. Ali znaj jedno je sigurno: ON OD NAS NIKADA NEĆE TRAŽITI DA SE NEČEG ODREKNEMO, BEZ DA NAM TO NADOKNADI NEČIM PUNO, PUNO BOLJIM!