VODONOŠA I ĆUP

Vodonoša je imao dva velika keramička ćupa. Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa. Jedan ćup je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspjevao prenijeti istu količinu vode. Put od izvora do kuće bio je dug i uvijek je u napuklom ćupu donosio samo polovinu sadržaja vode do kuće.

Trajalo je to tako dvije godine, iz dana u dan. 
Naravno, cijeli ćup je bio ponosan na sebe što do kraja uspješno ispunjava obveze. Siroti napukli ćup se stidio, osjećao poniženo i potišteno, jer je uvijek ispunjavao samo polovinu obveze. Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:  "Sram me, jer voda kaplje iz mene cijelim putem do kuće".

Vodonoša mu je odgovorio: 
"Jesi li primijetio da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne i na strani drugog ćupa? To je zato, jer si ga ti uvijek zalijevao kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, prolazeći pored njega svaki dan. Da nisi takav kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj put."