 |
| sa mojedijete.com |
Jedan čovjek gledao je djecu koja su na obali zidala kulu od pijeska. Kada su završili zamišljenu kulu za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je talas i u trenu je kulu izravnao sa zemljom. On je očekivao suze i bijes. Međutim, djeca su sjela, uhvatila se za ruke i počela smijati. Malo zatim, započela su graditi novu kulu. Nasmiješio se i rekao: „Od djece sam naučio važnu životnu lekciju - sve stvari u našem životu koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s drugima. Prije ili kasnije doći će talas i odnijeti ono što smo sagradili sa velikim trudom. Kad se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će se imati s kim držati za ruke"