Stranice

21.12.11

JEDAN JEDINI ŽIVOT


"ROÐEN je u nepoznatom selu kao dijete jedne seljanke. Odrastao je u jednom drugom selu, gdje je, do svoje tridesete, radio u tesarskoj radionici. Potom je tri godine bio putujući propovjednik. Nikada nije napisao knjigu. 

Nikada nije zauzimao neki položaj. Nikada nije imao porodicu niti je ikada posjedovao kuću. Nije pohađao visoku školu. Nikada nije bio u nekom velegradu. Nikada nije putovao dvije stotine milja od mjesta u kojem je rođen. Nije učinio niti jednu od ovih stvari koje se obično povezuju s veličinom. Nije imao nikakvih pismenih preporuka osim sebe samoga.


 Imao je samo trideset i tri godine kad se struja javnog mnjenja okrenula protiv njega. Njegovi su se prijatelji razbježali. Predan je svojim neprijateljima te je prošao kroz iskušavajuća izrugivanja. Pribijen je na stub između dva razbojnika. Dok je umirao, krvnici se se kockali za njegovu odjeću, jedinu imovinu koju je imao na Zemlji. Kad je umro, položen je u posuđeni grob, zahvaljujući samilosti jednog prijatelja.
 
Devetnaest vijekova je došlo i prošlo, a on i danas ostaje centralna ličnost ljudskog roda i predvodnik čovjekovog napretka. Sve vojske koje su ikada stupale, sva brodovlja koja su ikada plovila, svi parlamenti koji su ikada zasjedali, svi kraljevi koji su ikada vladali, sastavljeni zajedno, nisu uticali na život čovjeka na ovoj planeti toliko mnogo kao ovaj jedan jedini život.“

(Anonimni komentar o životu Isusa Hrista.)

21.3.11

OŽILJCI

Jednom bješe jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu  je dao punu kesu eksera i rekao mu je da svaki put kada pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan ekser u ogradu.

Prvoga dana dječak je zakucao 37 eksera na ogradu. Tokom sledećih nekoliko mjeseci on je naučio da kontroliše svoj bijes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u ogradu.

I tako je došao dan, da tokom cijelog dana nije pobjesneo. On je rekao to svom ocu, a otac mu je sada kazao da svakog dana koga bude uspio da kontroliše svoje ponašanje iz ograde iščupa jedan ekser. Dani su prolazili i jednoga dana dječak je bio u stanju da kaže svom ocu da je iščupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde i rekao: "Dobro si uradio sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neku stvar, ona ostavlja trajni ožiljak, kao što ekser ostavlja rupe na ogradi."