Olovka

Čovjek koji je izrađivao olovke uzeo je jednu na stranu prije nego što ju je stavio u kutiju. Rekao je olovci: "pet stvari moraš znati prije nego te pošaljem u svijet .Uvijek ih se sjeti i nikada ih nemoj zaboraviti i bićeš najbolja od svih olovaka".

1. Moći ćeš uraditi mnogo značajnih stvari, ali samo ako dozvoliš da budeš u Nečijoj ruci.
2. Osjetićeš bol dok te budu s vremena na vrijeme oštrili, ali to ti je neophodno da bi postala što bolja olovka.
3. Moći ćeš ispraviti greške ako koristiš „glavu“ (gumicu)
4. Najvažniji dio tebe uvijek će biti ono što je unutar tebe.
5. Na svakoj površini gdje te budu koristili, moraš ostaviti svoj trag. Bez obzira na okolnosti moraš nastaviti pisati.

Olovka je razumjela, obećala da će to imati na umu i ušla u kutiju sa ciljem u svom srcu. Svako od nas je jedna simbolična "olovka".

POUKA:

1. Moći ćeš činiti mnoge stvari ali samo ako dozvoliš da budeš u Božjoj ruci!
I dozvoli drugim ljudima da ti pristupe zbog mnogih vrlina koje posjeduješ!
2. S vremena na vrijeme iskusićeš bolno „oštrenje“, prolazeći kroz razne probleme, ali to je neophodno da bi postao jača osoba!
3. Moći ćeš ispraviti greške ako koristiš glavu!
4. Najvažniji dio tebe će uvijek biti tvoja unutrašnjost.
5. Svakom površinom kojom budeš hodao, moraš ostaviti trag. Gdje god da si, uvijek govori o Onome ko ti je prvi u srcu!!

Tragovi

Čovjek je molio Boga da bude uz njega kada mu u životu naiđu teški periodi. Bog je obećao čovjeku da će biti uz njega! Čovjek je upitao: „A kako ću znati da si uz mene?“ Bog mu je odgovorio: „Svaki put kad se osvrneš iza sebe videćeš svoje i moje tragove. Tako ćeš znati da sam uz tebe“.

 Godine su prolazile. Čovjek je išao kroz život i borio se sa mnogim životnim nedaćama. Bilo je lijepih, ali i teških dana. Jednom se čovjek osvrnuo i pogledao tragove iza sebe. U periodima kada mu je bilo najteže vidio je samo jedan trag. Ponovo se obratio Bogu sa gorčinom u srcu i upitao: „Zašto si me ostavio, zašto sam bio sam kad mi je bilo najteže, zar mi nisi obećao da ćeš biti uz mene ?!“ Bog mu je nježno odgovorio: „Sine moj, nikada te nisam ostavio, uvijek sam bio uz tebe kao što sam ti i obećao. Znaš li zašto vidiš samo jedan trag onda kada ti je bilo najteže? Zato što sam te tada nosio!“

Pouka od malog pastira

Dječak je čuvao svoje malo stado ovaca. U daljini je čuo zvona crkve i počeo razmišljati kako bi i on volio razgovarati sa Bogom. ’’Ali šta da kažem Bogu’’, pomislio je dječak. Nikada se do tada nije molio. Razmišljao je i onda je kleknuo na koljena i počeo recitovati ABECEDU.

"A, B, C, D" , pa sve do Ž i tako ponavljajući svoju molitvu nekoliko puta. Čovjek koji je prolazio čuo je dječakov glas i vidio ga kako kleči na koljenima, sklopljenih ruku i zatvorenih očiju,  - dječak je izgovarao: "J, K, L, M …."

Nakratko je prekino dječaka i upitao ga: "Šta to radiš mali prijatelju?" Dječak je odgovorio: "Molim se, gospodine." Iznenađen, čovjek je upitao: "Ali kako to, pa ti recituješ abecedu?"

Dječak je objasnio: "Nisam se nikada molio i ne znam šta da kažem, gospodine. Ali ja istinski želim da me Bog usliši i da mi pomogne da se brinem za svoje stado. Tako sam razmišljao – ako ja izgovorim sva slova koja znam, Bog može sastaviti ta slova u riječi koje sam ja želio izgovoriti a nisam znao."

Čovjek se nasmješio, pohvalio dječaka i produžio dalje uvjeren da je naučio najbolju lekciju koju je mogao naučiti tog dana. 

Važnost nade

Sta bi bilo da je ovaj zivot sve sto imamo?

"Ovaj je život poput lopte bačene u zrak koja ubrzo ponovno pada u prašinu. On je sjena koja blijedi, cvijet koji vene, vlat trave koja se odsijeca i brzo suši. (...) Na vagi vječnosti naš je životni vijek neznatna čestica prašine. Nije čak ni znatna kap u struji vremena. Tako brzo odlazimo da je možda bolje da nismo ni došli, mi smo tek jedni od milijardi koje dolaze i odlaze, i samo malo njih uopšte zna da smo bili ovdje.

Ovakvo gledište nije ni cinično ni turobno ni mračno ni morbidno. To je istina, činjenica kojoj trebamo pogledati u oči, to je realno gledište ako je ovaj zivot sve sto imamo" (w 1. 8. 1957, 472. stranica [engl.])

'Sreća je u davanju'

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima. Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim porodicama, svojim domovima, poslu, gdje su bili na odmoru... Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani. Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se igrali u vodi, a djeca su puštala svoje male čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo okolinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada. Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore. Jednom mu je muškarac uz prozor opisivao paradu koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i sedmice...

Jednoga jutra, sestra je donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je odnijelo tijelo.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se udobno smjesti, te ga ostavila samog. Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi put iz bolničke sobe ugledao vanjski svijet. Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor -  i ugledao prazan zid.

Muškarac je pitao sestru kako je njegov prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: " A, možda je htio usrećiti vas?"

Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se udvostruči. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari oko sebe koje ne možeš kupiti novcima. Vidjećeš koliko toga imaš podijeliti sa drugima!

Trenutak u vremenu

Ljepota stvarstva

"Ne postoji put ka sreći. Sam PUT je sreća. Zato na tom putu zastajemo pored svakog lijepog trenutka, uživamo u njemu, a kada je to moguće, čuvamo ga trajno!

Pogledaj :: Ljepota stvarstva

JOY

J = Jehovah First
O =Others Next 
Y =Yourself Last

To nije moj posao

Ovo je priča o četvero ljudi po imenu Svako, Neko, Biloko i Niko. Morao se napraviti neki posao, i Svako je bio siguran da će to napraviti Neko. To je mogao obaviti Biloko, ali nije napravio Niko. Zbog toga se Neko naljutio, jer je mislio da je to posao Svakog. Svako je mislio da to može napraviti Biloko, ali Niko nije shvatio da to neće napraviti Svako. Završilo se tako što je Svako krivio Nekog, dok Niko nije napravio ono što je mogao Biloko.

Budi zahvalan

Zašto biti zahvalan, čak i kada nam se čini da ne postoji razlog?

Budi zahvalan kada nešto ne znaš, jer ti je to prilika da učiš.
Budi zahvalan na teškom vremenu, jer tokom tog vremena ti sazrijevaš.
Budi zahvalan za ograničenja koja imaš, jer ti daju priliku da se dokažeš.
Budi zahvalan za svaki novi izazov, jer ćeš izgraditi snagu i karakter.
Budi zahvalan za svoje greške. One će te naučiti važnim lekcijama.
Budi zahvalan i kada si umoran i iscrpljen, jer to znači da si nešto uradio.

Lako je biti zahvalan na lijepim stvarima.
Zahvalnost negativno može okrenuti u pozitivno.
Nađi način da zahvališ za svoje nevolje i one mogu postati tvoji blagoslovi.