Dječak je čuvao svoje malo stado ovaca. U daljini je čuo zvona crkve i počeo razmišljati kako bi i on volio razgovarati sa Bogom. ’’Ali šta da kažem Bogu’’, pomislio je dječak. Nikada se do tada nije molio. Razmišljao je i onda je kleknuo na koljena i počeo recitovati ABECEDU.
"A, B, C, D" , pa sve do Ž i tako ponavljajući svoju molitvu nekoliko puta. Čovjek koji je prolazio čuo je dječakov glas i vidio ga kako kleči na koljenima, sklopljenih ruku i zatvorenih očiju, - dječak je izgovarao: "J, K, L, M …."
Nakratko je prekino dječaka i upitao ga: "Šta to radiš mali prijatelju?" Dječak je odgovorio: "Molim se, gospodine." Iznenađen, čovjek je upitao: "Ali kako to, pa ti recituješ abecedu?"
Dječak je objasnio: "Nisam se nikada molio i ne znam šta da kažem, gospodine. Ali ja istinski želim da me Bog usliši i da mi pomogne da se brinem za svoje stado. Tako sam razmišljao – ako ja izgovorim sva slova koja znam, Bog može sastaviti ta slova u riječi koje sam ja želio izgovoriti a nisam znao."
Čovjek se nasmješio, pohvalio dječaka i produžio dalje uvjeren da je naučio najbolju lekciju koju je mogao naučiti tog dana.
Nema komentara:
Objavi komentar