KAKO DJECA DEFINIŠU LJUBAV

Grupi djece u uzrastu od 4-8 godina postavljeno je pitanje:“Šta je ljubav?” Njihovi odgovori bili su dublji i širi nego što je to iko mogao očekivati. I evo šta nam djeca kažu:

“Kad vas neko iskreno voli onda taj neko izgovara vaše ime sasvim drugačije. Vi znate da je vaše ime sigurno u njenim ustima.“ – 4 godine

“Ljubav je kada se djevojka naparfemiše, a momak stavi na lice kolonjsku vodu i oni onda izađu i mirišu jedno drugo” – 5 godina

“Ljubav je kada izađete sa nekim da jedete pomfrit i date mu većinu svog pomfrita i ne očekujete ništa zauzvrat.” – 6 godina

“Ljubav je ono što vas tjera da se smijete čak i kad ste umorni” – 4 godine

“Ljubav je kad moja mama skuva kafu za mog tatu i onda ona prva proba tu kafu da se uvjeri da je kafa lijepog ukusa” – 7 godina

“Dok sam recitovala pjesmu na bini, bila sam jako uplašena. Gledala sam u ljude koji su me gledali i među njima vidjela moga oca koji se smijao i mahao mi. On je bio jedini koji je to radio. I više nisam bila uplašena. “ – 8 godina

“Ljubav je kad me moja mama ljubi više nego iko. Vi to ne možete vidjeti, ali ona me ljubi najviše od svih kad ja spavam” – 6 godina

“Ljubav je kada moja mama da mome tati najbolji dio pečenog pileta” – 5 godina

“Ljubav je kada vam vaše kuče liže lice, iako ste ga cijeli dan ostavili samog.” – 4 godine

“Kada volite nekoga vaše trepavice idu gore pa dole i mnogo zvijezda izlazi iz vas.” – 7 godina

“Vi stvarno ne trebate govoriti ‘volim te’ osim ako to baš stvarno ne mislite. Ali ako to već mislite, onda to trebate reći puno puta, jer inače ljudi zaboravljaju.” – 8 godina.

Priča o jednom mišu

Jednog dana, miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket. Kakvu hranu bi to moglo sadržavati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.

Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: " U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!"

Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: "Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati."

Miš se okrene prascu i vikne: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!" Prase je suosjećalo, ali reče: "Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama."

Miš tada krene prema kravi: "Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!" Krava reče: "Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža."

Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom. Te noći začuo se čudan zvuk u kući - kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.

Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s temperatura.

Znamo da se temperatura liječila svježom kokošjom juhom, pa je farmer zaklao kokoš. Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i komšijei. Da bi ih nahranio, farmer je ispekao prase. Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je. Došlo je toliko ljudi na njen sprovod, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih. Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.

Zato, kad idući put čuješ da se netko suočio s problemom i misliš da te se to ne tiče, sjeti se - kad je jedan od nas ugrožen, svi smo u opasnosti. Svi smo umješani u to putovanje zvano "život". Moramo paziti jedni na druge i ponekad napraviti  trud da ohrabrimo nekog od nas.

Dječji biseri :)

Ne znam koliko imam godina. To se stalno mijenja.

Tata je odrastao na selu. On je kravu vidio uživo!

Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati.

Ja se ne svađam s roditeljima. Nisu moj nivo.

Kad se mama posvađala s tatom, prvi put sam vidio leteće tanjure.

Životno osiguranje je novac koji dobije onaj tko preživi smrtni slučaj.

Usvajanje je bolja mogućnost. Tako roditelji mogu sami izabrati svoje dijete i ne moraju prihvatiti baš ono koje su dobili.

Krave ne smiju brzo trčati da ne bi izlile mlijeko.

Crvi ne grizu jer imaju rep i naprijed i nazad.

Breskva je kao jabuka s tepihom.

Proljeće je prvo godišnje doba. U proljeće kokoši nose jaja, a seljaci krumpir.

Psi obično vole vodu. Neki čak toliko da u njoj i žive. To su morski psi.

Sve ribe nose jaja. Ruske čak kavijar.

Zoološki vrt je super. Tamo možemo vidjeti životinje koje i ne postoje.

U Francuskoj su nekad pogubljenja kriminalaca izvodili želatinom.

Ribe se razmnožavaju tako da nose iskre.

Čak i dječaci imaju za reći nešto zanimljivo, ako ih dovoljno dugo slušaš.

Za djevojčice je bolje da se ne udaju, ali dječacima treba netko tko će čistiti.

Prvo moraš naći nekoga tko voli iste stvari kao i ti. Ako na primjer ti voliš nogomet, onda se i njoj mora sviđati to da ti voliš nogomet i onda ti donositi čips i pivo.

Olovka piše srcem :)

Iz predgovora knjige "Olovka piše srcem"
"Bez iskustva, bez pamćenja i znanja, prvi put ovde, deca pipaju očima, ušima, svim čulima, i tim neposrednim i burnim doživljajima daju svoja, autentična imena, vrijednosti i karakteristike."

Nasmijte se do suza u dječijim mudrolijama!  :)
Klikni ovdje: http://dechuck.org

Da li je uvijek onako kako se nama čini?

Mladi bračni par se uselio u tek kupljenu kuću. Sljedećeg jutra, dok su doručkovali, žena pogleda kroz prozor i opazi komšinicu kako širi veš na svom balkonu.

„Kako joj je prljav veš! Ne mogu da vjerujem... Pa, kao da ga nije ni oprala“, rekla je. „Možda joj je potreban drugi prašak, a možda uopšte i ne zna da pere, jadnica.“

Muž je šuteći posmatrao i čini se da ga to nije zanimalo.
Ali svaki put kad je komšinica širila veš, padali bi isti komentari. Iz dana u dan.

Mjesec dana kasnije, žena je bila u čudu kad je vidjela da je veš od komšinice čist kao snijeg. Reče mužu: „Pogledaj, konačno je naučila da pere. Ko li ju je samo naučio!?“

Muž joj odgovori: „Niko! Ja sam oprao naše prozore.“

(preuzeto - mudremisli.com)

Ne donosi zaključak, ako nemaš sve informacije

Vlasnik trgovine je čuo jednog svog radnika kako govori mušteriji: "Ne, gospođo, već je nema nekoliko sedmica, a kako izgleda, nećemo je uskoro ni imati."

Užasnut onim što je čuo, vlasnik trgovine požuri se ka mušteriji koja je izlazila i reče: "Nije istina, gospođo. Naravno da će uskoro stići. U stvari, naručili smo je prije nekoliko sedmica."

Zatim pozove svog radnika na stranu i progunđa: "Nikada, nikada, nikada ne reci da nešto nemamo! Ako nemamo, reci da smo naručili i da uskoro dolazi.... A što je ona gospođa željela?"
"Kišu", odgovori radnik!

To nije moj posao

Ovo je priča o četvero ljudi po imenu Svako, Neko, Biloko i Niko. Morao se napraviti neki posao, i Svako je bio siguran da će to napraviti Neko. To je mogao obaviti Biloko, ali nije napravio Niko. Zbog toga se Neko naljutio, jer je mislio da je to posao Svakog. Svako je mislio da to može napraviti Biloko, ali Niko nije shvatio da to neće napraviti Svako. Završilo se tako što je Svako krivio Nekog, dok Niko nije napravio ono što je mogao Biloko.